U opusu akademika Svetislava Božića je više od 220 kompozicija različitih žanrova – od solističkih, kamernih, horskih, orkestarskih, do vokalno-instrumentalnih. Autor je 14 knjiga iz oblasti muzičke teorije. Potpredsednik je Odbora za kulturu SANU.
Izuzev u domovini, muzika Svetislava Božića izvođena je i u Engleskoj, Ukrajini, na Kipru,u Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Italiji, Švajcarskoj, Francuskoj, Španiji, Belgiji, Nemačkoj, Portugaliji, Japanu, SAD i naročito u Rusiji.
Zbog sprečavanja širenja koronavirusa ograničeno nam je kretanje. Kako doživljavate ovo zaustavljeno vreme?
– Misao, misao u umetnosti, misao u muzici, teško se zaustavlja spoljašnjim ograničenjima, te se ovo vreme ne mora smatrati zaustavljenim, a još manje izgubljenim. Kreativno biće je kontinuirano upućeno na unutrašnji svet, na pregrupisavanje onih energija koje zahtevaju izvesnu usamljenost i veliki rad, koji se ne odigrava pred očima mnoštva. U tom smislu, kompozitoru je ovo stanje, uslovno rečeno, stanje prirodne izolacije, prirodnog karantina, neophodnog za proces stvaralaštva.
Izvođači i publika osećaju ovu pojavu neuporedivo dramatičnije, jer je polje komunikacije za izvesno vreme zatvoreno. Nema adrenalina, već u osami, aktivno pripremanje za čas, kada će se sve vratiti na stare, dobro oprobane pozicije.
Koja pitanja sebi postavljate ovih dana?
– Uz blagodarnost za sve lepe trenutke koje mi je Višnji podario, postavljam sebi barem dva pitanja:
Da li dostojno nosim breme koje me je ozarilo?
Da li sam iskoristio dostupne mi mogućnosti, da ono što je bilo do mene učinim boljim?
Imate li neku poruku za sve nas?
– Da spoljašnja ograničenja shvatimo kao kreativni izazov i da upoznavajući sebe, u tišini, sagledavamo koliko darova imamo koje u ispraznoj vrevi i zaludnom metežu, mimoilazimo.
Možemo li očekivato neku Vašu novu kompoziciju nastalu u doba koronavirusa?
– Upravo sam završio koncert za klavir i orkestar, koji sam započeo pre desetak dana.