Naslovna Vesti Vule Žurić: Slobodno se može reći da su sve epidemije iste

Vule Žurić: Slobodno se može reći da su sve epidemije iste

0
152

Ovih dana u jeku naše borbe sa epidemijom – koronavirusom, koji je u karantin stavio svet, čitavu Evropu, pa i našu zemlju, razgovarali smo sa piscem Vuletom Žurićem.

Da li ste radeći na knjizi “Pomor i strah” mogli da naslutite da ćete i sami biti svedok jedne velike epidemije u 21.veku?

– Ovih dana mi prijatelji često postavljaju ovo pitanje, ali ne radi se o bilo kakvoj vidovitosti ili intuiciji. Jednostavno, pre tri godine sam, sasvim slučajno „nabasao” na knjigu doktora Simonovića posvećenu epidemiji kuge u Sremu i u njoj pronašao klicu onoga što će nakon godinu dana istraživanja i pisanja postati moj roman „Pomor i strah”.

Šta je zapravo radnja romana, šta je njegova poruka?

– Da se malo našalimo, poruka romana bi mogla da bude i da bi trebalo „ostati kod kuće” i pridržavati se svih propisanih ograničenja i higijenskih radnji. A pisao sam o izbijanju, toku i suzbijanju epidemije kuge u Irigu, na obroncima Fruške gore. Glavni junaci mog romana su, sem kuge, lekari, činovnici, članovi „kriznog štaba”, te lokalni parosi i svi ostali Irižani, kojih je na početku epidemije bilo pet hiljada, da bi kraj karantina dočekalo jedva dve i po hiljade. Prateći tok borbe protiv opake bolesti, nastojao sam da prikažem odnos administracije tadašnje EU prema lokalnom stanovništvu i upotrebu straha kao najefikasnijeg oružja za primoravanje ugroženih da konačno počnu da poštuju sve propisane regule sanitarnih vlasti.

Može li se napraviti paralela između epidemija koje su se dešavale kroz vekove?

– Ne da se može napraviti paralalela, nego se slobodno može reći da su sve epidemije iste. Jedno društvo napada nevidljivi neprijatelj, a ishod te neravnopravne borbe pre svega zavisi od sposobnosti društva da se reorganizuje i spoznajući sve svoje mane ipak izdrži do kraja. Ono što pandemiju novog koronavirusa razlikuje od svih dosadašnjih velikih zaraza jeste visok stepen tehnološkog razvoja čovečanstva, ali i poražavajuća razlika između najbogatijih i najsiromašnijih društava. Zbog toga će za zaokruživanje priče o ovoj pandemiji ključan biti upravo period nakon što svet, jednoga dana, najzad izađe iz globalnog karantina. Kao i onomad u Irigu, ni sada više nikada ništa neće biti isto

Kami, Saramago, Pekić su pisali o kugi, slepilu, besnilu. Koliko su Vam njihova dela bila inspiracija?

– Naravno da nisam imao ambiciju da se moj tekst na bilo koji način poredi sa navedenim remek-delima. Glavni junak moje povesti nije jedna zajednica i sudbina pojedinaca u njoj, već pokušaj da se dočara način na koji jezik pokušava da konstruiše priču o onome što su oči videle, uši čule, a nos omirisao.

Pisali ste i scenario za film “Proleće na poslednjem jezeru” u kome pratimo sudbine ljudi koji su bili zatočeni u jednom hotelu na Bodenskom jezeru među kojima je naš Ivo Andrić. I tu ste se bavili čovekovom borbom za opstanak?

– Ispostavilo se da je film emitovan poslednje večeri pred početak karantina. Dok su junaci drame predratnih jugoslovenskih diplomata smeštenih u svojevrsnu izolaciju pokušavali da se dokopaju „nezaražene” teritorije, u dnu ekrana je išao kajron sa najavom onoga što tek počinjemo da živimo. Ispostavlja se da u stvari nema motiva i priče koja nas ovih dana ne podseća na opasnost sa kojom se suočilo celokupno čovečanstvo. Ali, to i jeste svrha umetnosti, da bude čovekov oslonac u časovima koji se ne daju prebroditi bez iskrene vere u ljudski rod.

Kako provodite ove dane u kojima se suočavamo sa epidemijom virusa?

– Kao i svi ostali sugrađani, navikavam se na nova pravila kućnog reda i nastojim da radim ono što sam radio i do sada. A piscima nije teško da toliko vremena koje valja provesti u jednom ograničenom prostoru makar pokušaju da iskoriste za ono što bar misle da najbolje umeju da rade.

Šta je Vaša preporuka, kako da ljudi savladaju strah i na koji način mogu da upotpune vreme zatvoreni u svojim kućama?

– Sve je izvesnije da će karantin trajati dugo. Trebalo bi, dakle, biti strpljiv, poštovati sva ograničenja i biti pozitivan uz veru da će nas što više ostati negativno. Na žalost, nije nam prvi put da se suočavamo sa teškim trenucima, ali hajde da to pretvorimo u našu prednost. Pomozimo onima kojima je pomoć potrebna i iskoristimo vreme karantina za druženje sa svojim najbližima. Moramo verovati da ćemo se i ovih dana sećati sa osmehom na licu. Neka nam je sa srećom!

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име