Naslovna Vesti Mertensova knjiga koja izaziva varnice – “Andrić iz germanocentrične perspektive”

Mertensova knjiga koja izaziva varnice – “Andrić iz germanocentrične perspektive”

0
146

Iako se nešto ranije pojavila i kod jednog sarajevskog izdavača, čini se da je tek beogradsko izdanje knjige “U požaru svetova” izazvalo varnice reakcija koje traju već dva meseca.

“Ja sam se veoma obradovao da knjiga bude prevedena na srpski jer malo ili nedovoljni mi vidimo knjige u svetu koje govore o nama. Međutim, to nije knjiga za nas. Ona će jednom prosečnom ili natprosečnom Nemcu pružiti priliku da se o mnogo čemu obavesti vrlo dobro i to je za svaku kulturu neka vrsta sreće. Da li se baš sa svim što u toj knjizi piše slažem, to je drugo pitanje”, kaže profesor srpske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu Aleksandar Jerkov.

Profesor ocenjuje da knjiga Andrića slika kao “jednu evropsku sudbinu” uz neku vrstu pompeznosti koja je opravdana, jer Andrić, uz Crnjanskog, bio svetski čovek.

“Ali, znate šta? Martens je Nemac. A vi od Nemca ne možete dobiti srpski pogled na stvari. Ja i ne mislim da to treba, ali dobro je da se napravi ravnoteža nemačkih predrasuda i onog što jeste. Martens je, ja to govorim sa akademskim respektom, morao da prodre više, da razume zašto je Andrić bio Jugosloven, Hrvat po rođenju ali Srbin po opredeljenju, to je bilo važno i morao je da dâ odgovor zašto je Andrić hteo da bude Srbin”, kaže Jerkov.

Profesor Univerziteta u Londonu Zoran Milutinović, koji je napisao i najupečatljiviju kritiku Martensove knjige, kaže da je Martensova knjiga dobra u onoj meri u kojoj prati sve prethodne Andrićeve biografije.

“Andrićev život se istražuje decenijama, imate sveobuhvatne biografije kao ona koju je napisala Žaneta Đukić Perišić, imate specijalizovane koje se bave nekim aspektima. Martensova knjiga je korektna, ali ima slabosti. Jasno je da je on napisao biografiju pisca kojem se divi, ali ono što je kod Martesna karakteristično je ta njegova imperijalna imaginacija”, kaže Milutinović. 

“Ključ je Mertensov odnos prema Jugoslaviji”

Profesor Milutinović je ovdašnjoj čitalačkoj publici poznat i kao autor studije “Bitka za prošlost”, u kojoj se pre nekoliko godina naučno obračunao sa tendencioznim i zlonamernim tumačenjima Andrićevog dela u nekim bošnjačkim intelektualnim krugovima.

Iza zanimljivog naslova i pitke priče koja se lako čita o jednom uzbudljivom i pažnje vrednom životu, Milutinović u Martensovom delu pronalazi nedostatke koje je detaljno obrazložio u eseju objavljenom u stručnom časopisu, koji je i prvi prikaz Martensove knjige na engleskom jeziku.

Profesor Milutinović ima zamerke na neke podatke koje Martens iznosi, ali i na kontekst u koji te podatke smešta.

“Podatak da je Andrić bio član Jugoslovenske radikalne zajednice, a to je politička partija koju je formirao Milan Stojadinović, to je novi podatak i najverovatnije nije tačan. Martens ne navodi za to izvore pa se ne može proveriti, ali je ta ideja neubedljiva iz više razloga”, kaže Milutinović.

“Čak i kad bi se pokazalo da je Andrić bio član te stranke, za šta nemamo prave dokaze, kao što su knjižica ili partijski dokumenti, nego imamo indicije, pa obrni-okreni… Čak i da jeste, kad je postao član jedne druge stranke koja bi sad mogla više da nam smeta od Stojadinovićeve, mislim na Komunističku partiju Jugoslavije, a to kažem kao levičar, ali to je Andrićev gest koji je dubiozan u vremenu kad mu to nije trebalo, ali tog trenutka bi se ta činjenica ustanovila. Sve i da je bio – pa šta?! Pravo je pitanje – o čemu je ovde reč?”, kaže Jerkov.

Ključ je, smatra Milutinović, Martensov odnos prema Jugoslaviji.

“Andrić je bio politički i kulturni Jugosloven od mladosti u Sarajevu do smrti u Beogradu i iz te perspektive se te Andrićeve odluke mogu razumeti, ali ako imate odnos prema Jugoslaviji koji je suprotan Andrićevom i ako vam je svaka Jugoslavija nesimpatična kao Martensu, onda ćete napraviti niz grešaka”, ističe Milutinović.

“Andrić iz germanocentrične perspektive”

Ključna greška je, smatraju profesori, što Martens Andrića posmatra iz germanocentrične perspektive.

“On je za njega oportunista jer se nije bunio protiv komunističke ili Kraljevine Jugoslavije, nego protiv Austrougarske koja je, kako kaže Martens, bila najnežniji prelud onome što će se desiti u Evropi s dolaskom komunizma, o čemu se dâ raspravljati. I vi iz toga vidite jednu vrstu imperijalne imaginacije koja čak ne može ni da shvati da bi Andrić, koji je bio kolonijalni podanik, koji je živeo u zemlji koju je taj ‘najnežniji prelud’ ta Austrougarska anektirala bez ikakvog plebiscita… Martens zamera Jugoslaviji to što nije sastavljena na osnovu plebiscita, ali mu ne pada na pamet je Bosna i Hercegovina bila anektirana bez plebiscita i ta vrsta dvostukih aršina se vidi krz čitavu knjigu”, ocenjuje Milutinović.

Iako je u pogovoru priznao da je zbog nemačke publike namerno izostavio uticaj Njegoša i Vuka na Andrića, profesor Jerkov smatra da baš to izostavljanje govori o Martensovom nerazumevanju Andrića.

“Onda stavimo prst na čelo i kažemo: zašto si ti ono što je najviše naše izuzeo?! Pri tome, nemojte da bude da sam ja plameni profesor srpske književnosti, ja ovo gledam sa svom širinom Andrićevog delovanja imajući na umu i poreklo i prisustvo u hrvatskom kulturnom krugu… Andrić je most na kom možemo da se susretnemo i vidimo ono najbolje”, kaže profesor Jerkov.

“Martens citira čitav niz događaja iz Andrićevog života, gde vidite čoveka koji je hrabar a ne oportunista. On Jugoslaviju podržava jer – ne biti pod vlašću tuđina je inspirisalo Andrićevo političko razmišljanje”, navodi Milutinović.

Na esej koji nije objavljen u Srbiji niti na srpskom jeziku, Martens je odgovorio u Nedeljniku, ali je postavio pitanje da li u Srbiji sme da se govori o Andriću kao o čoveku od krvi i mesa koji je imao i ljudske slabosti ili, ako se ne govori o njemu kao o spomeniku, da li mu se skida oreol koji, kako kaže, ima u ovdašnjoj kulturi.

“Šiler je rekao – ako bogove slikate kao obične ljude, onda podilazite ukusu nižih bića. Kulture treba da podižu spomenike, ali ne da bi im se klanjali nego da se orijentišu. Gledajte u Andrića, on je izvrsnost, a ta izvrsnost je izabrala da bude srpska i jugoslovenska i to nešto znači”, kaže Jerkov.

“Važno da se stručnjaci uključe u diskusiju” 

Koliko su knjige kao što je Martensova važne, da bi se, govoreći o njima, ponovo skrenula pažnja javnosti na izuzetnog pisca?

“Meni je drago da se piše i važno je i radujem se da se o Andriću piše na nekom od jezika koje čitam. O Andriću je ogromna produkcija, u Beograd u se objavi ne možete ni da zamislite koliko knjiga, a to je samo signal da niko od tih ljudi ne bi trebalo da bude inferioran prema knjizi koja je napisana na nemačkom, treba da u toj raspravi učestvuju i domaći stručnjaci, bez kompleksa”, smatra Milutinović.

Autor studije “Bitka za prošlost” kaže da se te bitke nikad ne dobijaju, ali da se u njima mora učestvovati.

Zato je važno i da se ovdašnji stručnjaci aktivnije uključe u javnu diskusiju o Andriću. Ne samo povodom knjige nemačkog novinara sada, ili kao što je to bilo pre nekoliko godina kada se pojavilo ono iskrivljeno tumačenje u Bosni i Hercegovini, nego i onda kada nema nekog spoljnog povoda.

Jer, Ivo Andrić je povod sam po sebi.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име